Ispovesti

U osnovnoj sam često bila grozna i bezobrazna prema curi s kojom sam sjedila u klupi. Bacila bi joj knjige i govorila da smrdi. Ustvari, cijeli razred je bio takav prema njoj ali najviše ja jer sam morala sjediti s njom. A ona je bila tiha, povučena i trpila uvrede. Nismo shvaćali da njena zapuštenost i povučenost odražava težak život o kojem nismo imali pojma. Pred kraj srednje sam shvatila kako sam bila grozna i htjela sam ju zamoliti da mi oprosti ali se odselila u drugi grad. Kasnije saznam da je umrla od bolesti. Otad je prošlo više od 30 godina i nikako si ne mogu oprostiti što na vrijeme nisam shvatila kakva sam bila prema njoj i ispričala joj se. Kad god je se sjetim, suze same krenu kao i sada dok ovo pišem. Margareta, oprosti ovoj glupači i počivaj u miru.