Daj svoje mišljenje.
Imam 2 djeda u devedesetim godinama, stari su i nemoćni, žive sa mnom i roditeljima u kući. Kuća mi se pretvorila u starački dom. Konstantno se nekome od njih mora davati jelo, piće, mijenjati pelene, voditi ih na wc, davati tablete, vodati u šetnje ispod ruku jer i sa dva štapa jedva hodaju. Po 10 puta dnevno prepričavaju iste događaje iz prošlosti, svugdje guraju svoj nos, sve ih zanima, sve propitkuju, sve komentiraju, ponašaju se kao da su najpametniji. Čim im se netko usprotivi odmah kukaju i plaču i dure se. Baš je ovo krasan način provođenja mladosti, ovako nešto nisam birao niti bih ikome poželio. Čim nađem posao u drugom gradu selim, ne mogu više ovo slušati i gledati. I ja bi htio osnovati svoju obitelj, sli uz ovakav život to je neizvedivo.
