Ispovesti

Ljudi me ne vole. I to sam primjetila tek nakon što sam doselila u novu državu u kojoj ne poznajem nikog. Nikog mnogo ne interesujem. Ja smatram da sam jako samoreflektivna osoba i znam svoje mane, ali i vrline. Znam da nisam prevesela i ne smijem se na svaku foru, ali sam zato uvijek za pomoć, razgovarati, mislim na ljude i njihove potrebe, nerijetko ih stavim ispred svojih. Trudim se biti ljubazna i otvorena. Kćerka moje kolegice je slomila ruku, ja joj ponudim pomoć u vožnji do klinike itd. Nakon toga moja kćerka završi na hitnoj, ona i ne pita šta joj je. Samo napiše: brz oporavak. A imamo u kolektivu kolegicu koja ono ne zatvara usta-priča samo o sebi i hvali se, ponižavajući druge uzdiže sebe itd. Nju zovu kao na piće i vole. Ne znam tačno da li je do mene ili do okruženja, ali me dovodi u stanje depressive.