Daj svoje mišljenje.
Prije 7 godina, muž i ja smo se odlučili rastati jer nam je falilo iskre. Ohladili smo se jedno od drugoga nakon što smo bili 9 godina skupa. Tu večer kada smo se rastajali smo cijelu probdjeli skupa, otišli još jednom na večeru, pa u bar na piće, u šetnju parkom koja nikako da bi završila, onda smo konačno otišli u auto pa je vozio najdužim mogućim putem do mog novog stana. Nakon toga smo sjedili još 15 minuta u autu i plakali i ja sam otišla. Konačno sam otišla. Ujutro se probudila i po navici mu odmah poslala "dobro jutro" . Nakon samo minute je zazvonilo na vratima, on sa doručkom i cvijećem u rukama i tu je opet krenulo sve iz početka. Ili se samo nastavilo, ne znam ni sama. Danas se smijemo tome skupa, a zapravo nam se tu noć rušilo tlo pod nogama.
