Danas sam sela sa roditeljima i otvoreno im rekla šta im zameram. Nikada nisam imala detinjstvo, ni biciklo, ni letovanje, ni zimovanje. Nijednu lepu uspomenu iz detinjstva. Bila sam usamljena u srednjoj školi, nijednom nisam izašla u grad. Ni pare za užinu ni za kafu. Na sve to mi kažu kako nisam tražila (a jesam milion puta, i uvek bi mi pretili da će me istući da bih ućutala). Išla sam i pocepana u školu, bez šminke, sa pocepanom obućom dok se ne sažale i kupe novu. Shvatila sam da nikad neće priznati da su pogrešili, i da samo treba da odem, makar pričali svima da sam nezahvalna. Od žrtve prave krivca.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije