Daj svoje mišljenje.
3 godine sam u braku. Često se pitam jesam li pogriješila zbog udaje za svog muža. Svađamo se oko dosta stvari. Moram ga napominjati da pere zube, da se depilira, da se kupa barem par sedmično, da mijenja majicu na vrijeme, da ne miriše ruke poslije velike nužde, nego da ih opere... Pored toga imamo konstantno miješanje njegovih roditelja, a on nikada nije zauzeo stav. Uvijek gleda da se on nikome ne zamjeri i da je sa svima dobar, a većinu nesuglasica on smulja jer meni priča jedno, a roditeljima drugo. Sexa nema nikako. Najradije bih pobjegla od svega toga jer pričanje i trubljenje ne pomaže. Vidim da ni prijateljicama nije bolje u nekim stvarima, ali one se prilagode situaciji da bi imale mir u kući. Ja se osjećam kao u nekom filmu gdje sa mužem pola dana ne pričam jer ga molim da zamijeni smrdavu majicu ili zato što njegova mama određuje šta ću ja obući. Je li ovo bračni život ljudi moji? Gdje sam ja ovo upala sa 35 godina. Niti se kome požaliti od sramote niti se rastati.
