Jako mi je teško. Imam epilepsiju, i pijem propisanu terapiju za to, međutim nekad se desi (kao sinoć) da padnem, raskrvarim usnu, i pritom doživim napad, i na to sve umazem par stvari po stanu krvlju. Najžalije mi je što moram da krijem svoju bolest, jer niko za nju ne zna osim roditelja i par prijatelja, čak ni sestra/braća, niti bliski rođaci.
Ponekad poželim da se ubijem, ali je vera u Boga jedino što me održava u životu. Nadam se da će nešto krenuti na bolje. Krenuću na psihoterapiju pa šta mi Bog da, držite fige 🙌
Ostavi svoj komentar
#361
žensko sam i masturbiram
odobravam 3749 • osudujem 701 • komentari 206
Detaljnije
Ispovest dana
Blago svim majkama koje imaju tu mogućnost da budu doma sa djetetom da ne moraju slati djecu u vrtić da bi išle zaraditi ♥️
odobravam 187 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Posle 20 nedelja trudnoće, doktori su mi saopštili da će mi dete imati daunov sindrom. Rasprave između mene i supruga trajale su dve nedelje, gde je on govorio kako ne treba da abortiram, kao i meni b...
odobravam 2231 • osuđujem 291 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3102 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije