Daj svoje mišljenje.
Zabavljali smo se 5 godina. Oboje smo visoko obrazovani, sa pristojnim primanjima, stan, auto, i kada se činilo da je to to, ona je shvatila da to nije za nju, da želi više od života. Rastali smo se, a u meni je tada nešto kvrcnulo i želio sam samo da se maknem iz te sredine u kojoj me sve podsjećalo na nju, i prihvatio sam jednu od ponuda koje sam svakog mjeseca dobijao iz inostranstva. Sada, tri godine kasnije, imam sve što sam ikad mogao poželjeti: platu sedam puta veću nego što je bila u Crnoj Gori, dobar automobil, stan, a u ove tri godine sam imao više veza nego u prethodnih dvadeset, a mislim da bih sve to dao samo da se mogu ponovo zaljubiti. I ne, ne nedostaje mi ona, ali mi nedostaje onaj osjećaj povezanosti za drugom osobom. U inostranstvu su međuljudski odnosi toliko površni i svedeni na puko zadovoljavanje fizičkih potreba da je gotovo nemoguće postići taj nivo intimnosti sa nekim, ili ja podsvjesno ne želim da provedem ostatak života prevodeći svoju dušu na strane jezike.
