Ispovesti

Studirajući u Novom Sadu dobijala sam jednom mjesečno torbu hrane iz rodnog grada. Čekajući bus na dolaznom peronu, koji je najčešće kasnio, primjetim par (momak i djevojka) koji pri dolasku svakog busa prilaze prtljažniku zajedno sa putnicima tog busa. Sledeći put opet taj momak zajedno sa drugim momkom prilaze svakom busu. Kad je stigao bus koji sam čekala, priđem da uzmem svoju torbu. Ispred mene je bila cura sa rusakom na leđima, a pored mene dotični momci koji bez srama i straha otvaraju rusak i vade njen novčanik. Od straha povišenim tonom im se obratim i nju upozorim da joj pokušavaju ukrasti novčanik. Otišli su sa perona pokrivajući glave kapuljačama, a meni su noge klecale do taksi stajališta. I danas mi je drago što sam tako postupila, ipak je djevojka sačuvala studentski džeparac koji su roditelji mukotrpno zaradili.