Daj svoje mišljenje.
Moji roditelji sasvim drugačije tretiraju mog brata i mene, a to ne priznaju. Dok ja radim u velikoj firmi na glasu (jer sam se školovao za određeno zanimanje), on je nastavio porodični biznis sa srednjom školom i bukvalno ima neograničen pristup porodičnom novcu. Dok ja plivam u kreditima da bih obezbedio supugu i decu, njemu se kupuju automobili, nekretnine, plaćaju letovanja…, a sve se pravda time da je i on u porodičnoj firmi, a ja nisam, pritom niko ne spominje da na početku nismo mogli obojica da budemo u firmi i da sam ja odabrao drugi put samo da bih ostavio prostora da on ima posla. Prozivaju me da ja uživam radeći za drugoga za dobru platu, a niko ne vidi da je moj život teži nego bratovljev koji niti ima radno vreme niti ima radne dane, niti ima šefove. Bukvalno me tretiraju kao da nisam deo svoje primarne porodice, neko i ne zna da imaju dva sina. Nisam razgovarao o ovome sa roditeljima, jer ne želim da se između mene i brata ispreči priča o novcu, ali boli me nepravda.