Daj svoje mišljenje.
Dopisivali smo se preko godinu dana. On u jednoj državi, ja u drugoj. Sve smo znali jedno o drugom. Bila je to naša mala bajka. Vjerovala sam mu. I onda poslije svega trebali se napokon vidjet. Ja kupila poklon, bila presretna. I ništa. Došao kući za Božić. 4h udaljen od mene. Nismo se vidjeli. Par dana nakon šta je otišo nazad, letio za Beograd radi 1 dana da vidi nekog drugog. Ja prekinem kontakt jer me povrijedio. Poslije par tjedana eto ga javlja se i ja popustim. Falio mi je. Ispričao se. Čuli se poslije toga još neka 4 mjeseca. On došao, vidjeli se, ali uzalud. Postao hladan, drzak, nije mi više pisao kao prije. Plakala sam mu koliko mi je stalo, pitala ga zašto je drugačiji. Dobila samo odgovor „misli šta oš". Otišla sam opet, još teže nego prvi put. Poslala samo zadnju poruku "sjetit ćeš se svega kad bude kasno".
Evo, mjesec dana nakon poslo mi zahtjev na instagram, a idalje ima moj broj. Izgleda sjetio se. Žao mi je Dragane, al kasno je. Mislila sam da si pravi.
