Na državni posao, lekara, dolazim uvek sređena, nikog ne prozivam preko reda, poklone ne prihvatam (za dušebrižnike ni koverte), svakome se maksimalno posvetim, pauzu skratim na 15 minuta. Pacijente koji su interesantni i potencijalni slučajevi za kongrese zakazujem nakon radnog vremena, da niko ne bi bio oštećen. Pacijenti me vole, a kolege mrze. Pa kako onda čovek ovde da ostane normalan?
Ostavi svoj komentar
#374
Kao mali sam na fizičkom igrao fudbal,ali kad bih dosao kuci uzmem dve stolice i cepam lastis
odobravam 2052 • osudujem 55 • komentari 21
Detaljnije
Ispovest dana
Živim na Zapadu i evo me već drugi put u vezi sa Azijatkinjom. Tačan je stereotip. Sa njima nema zayebancije. Vole da kontrolišu i upravljaju. Veoma su ozbiljne i projektantski nastrojene. Ja to volim...
odobravam 137 • osuđujem 294 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dobili smo bebu i ja sam odlučio da dam otkaz i ostanem kod kuće umjesto žene. Ona stvarno voli svoj posao i već nakon 2 sedmice se žalila da joj fali da izađe iz kuće i razgovara s odraslima, dok je ...
odobravam 2988 • osuđujem 95 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Tri dana pre svadbe, šminerka mi je otkazala šminku, razlog je bio i više nego opravdan, tako da se ne mogu ljutiti. Ipak, naravno da sam bila očajna u tom trenutku i požalila sam se rođenoj sestri. D...
odobravam 4359 • osuđujem 100 • komentari 0
Detaljnije