Ispovesti

Prije 5 godina prijateljice i ja u izlasku, bila neka svirka uživo. Za stol nam dođu neki dečki, jedan je bio poznanik s prijateljicama. Meni se svidio jedan od njih, razmijenili koju riječ, ali glazba prilično glasna pa nismo nešto previše ni pokušavali razgovarati. U jednom trenutku bend koji je svirao krene pjesmu "Pišonja i Žuga", jednu od mojih omiljenih. U transu, zatvorila oči, pjevam iz sveg glasa. U jednom trenutku se sjetim da nisam sama, ljudi oko mene, otvaram oči, taj dečko me promatra. Mislim si da je vjerojatno pomislio da nisam sva svoja. Kad dokazi on meni sav fasciniran i veli: "Meni prijatelj davno rekao ako nađeš curu koja zna Pišonju i Žugu od početka do kraja, ženi ju, ne pitaj ništa." Nasmijemo se tu, mislim se sama sa sobom: "koji upad, ovo još nisam čula". Uglavnom, u subotu smo se vjenčali. Tako da, "Pišonju i Žugu" ću pamtiti do kraja života.