Odrasla sam u porodici gde su emocije bile misaona imenica. Nije se govorilo kako si spavala, volim te, nemoj da brineš. Ne sećam se nikada da me je mama držala u krilu, tešila kad padnem, nikad mi nisu pomogli oko domaćeg ili oko škole generalno. U osnovnoj su deca pričala kako sam siroče jer mi nikad niko nije dolazio na roditeljski. Udala sam se u totalno suprotnu prodicu. I sad ne znam kako da se ponašam, ne znam kako da živim. Ponekad mi je to njihovo grljenje bolesno, ponekad me dave mnogo pitanjima, ponekad se samo čudim tako što neko ima ikakvu empatiju za mene. Ja sebe smatram pravičnom i poštenom, ali kad vidim šta je moj muž imao smatram sebe i debelo oštećenom…
Ostavi svoj komentar
#408
Kad su svi spavali u vrtiću, ja sam samo žmurio!
odobravam 5885 • osudujem 82 • komentari 69
Detaljnije
Ispovest dana
Uvijek su mi se rugali kako me muž zaprosio. Zaprosio me ujutro kada sam se tek probudila a on došao s puta. I svim prijateljicama je bilo smješno jer nije bio spektakl. Imam divan brak i muškarca koj...
odobravam 279 • osuđujem 19 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Otišla sam sa kolegom na službeni put u drugu državu. Došli tamo, grmi, pljušti. Ja mu oko 21h pokucam na vrata u sexy spavaćici, na foru grmi, plašim se, mogu li kod njega da prespavam u sobi, on me ...
odobravam 45 • osuđujem 1941 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imala sam dečka koji je imao nekako čudan odnos sa majkom. Po meni nekako previše da kažem blizak. Bitnija mu bila od svega na svetu. Računala sam da je ok, pošto mu je tata umro, ona sama. Ali žena j...
odobravam 1965 • osuđujem 788 • komentari 0
Detaljnije