Živim s dečkom u manjem mjestu udaljenom 2 i pol sata vožnje od moje obitelji.
Prihvatila sam činjenicu da ne želi spavati kod mojih i uvijek nešto iznajmimo. Ali me boli činjenica da ne može sjediti s mojim roditeljima duže od 2 sata. A nakon posjete njima uvijek neka nervoza. Kada kažem da je vrijeme da upozna ostatak obitelji prvo su mini drame, puhanje i onda se ja trebam sva sretna praviti kod upoznavanja.
Godinu dana smo skupa, ali mislim da preko ovoga ne mogu preći.
Ostavi svoj komentar
#189
Svidja mi se šef i dala bih mu , al svi će misliti da je zbog bolje pozicije u firmi :/
odobravam 1634 • osudujem 329 • komentari 97
Detaljnije
Ispovest dana
Radim u inostranstvu, od 7 ujutru do 8 uveče, bez slobognog dana, skoro cele godine sam bez prijatelja i porodice, kući idem samo leti. Pomogla sam mojima da izgradimo kuću, kupila plac za vikendicu, ...
odobravam 305 • osuđujem 21 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
6 godina sam radila 2 posla, nekad i preko 60 sati tjedno jer sam štedjela za stan. Kupila stan i opremila ga, bivši dečko došao na gotovo i parkirao se na kauč. Žalio se da bi htio domaćinsku atmosfe...
odobravam 2170 • osuđujem 35 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka me iritira čim je vidim. Sve mi smeta od nje, a najviše to što je neperspektivna i što joj je karijera u rasulu, sama je izabrala prelošu struku. Ali šta ću, trpim je jer imam 26 godina i ko ...
odobravam 82 • osuđujem 2483 • komentari 0
Detaljnije