Ispovesti

Imam 33g, dijete godinu dana staro, muža sa kojim sam u stabilnom braku i nemamo problema osim jedne stvari s kojom se moj muž nikako ne slaže a to je pušenje. Nemam potrebu ni da pušim svaki dan ali volim povremeno zapaliti, posebno na godišnjem i htjela bih da se ne moram objašnjavati. Moj muž to nikako ne prihvaća kao ni cijela moja obitelj. Njima je cigara ravna najtežoj drogi, u stanju su me progoniti što sam zapalila kao da sam najveća grešnica na svijetu i tako je još od srednje kad sam također bila povremeni pušač. Ja prihvaćam sve onakve kakvi i jesu dok ja u miru ne mogu zapaliti cigaru bez da me izludi sa kvocanjem što pušim, kako ću umrijeti, kako on to mrzi i slično. Dođe mi nekad da ih sve pokokam k'o kokice.