Daj svoje mišljenje.
Imam 28 godina i zanimljiv život iza sebe. Kao dijete sam potpisao ugovor u Turskoj da igram košarku. Sa 15 godina povrijedio oba koljena i zamalo ostao bez obje potkoljenice. Sa 18 upisao školu za pilota i zbog koljena morao da je napustim. Htio da upišem akademiju scenskih umjetnosti i na kraju zbog finansija upisao elektrotehniku. Preživio trogodišnju tešku depresiju i nervni slom zbog fakulteta i raskida sa djevojkom. Sad sa 27 godina sam saznao da bolujem od raka testisa, a taman sam pomislio da će se moj život srediti jer sam pronašao posao u struci. Obećavam pobijedit ću u bitci za život i bit će na kraju 1:0 za mene. Malo previše uspona i padova za tako malo godina. Zar ne?
