Daj svoje mišljenje.
Nikada nisam bila ljubomorna. Nisam imala niti nekog razloga da budem. Muž je uglavnom puno radio, rijetko kada je izlazio, samo za neke posebne prilike. Toliko sam mu vjerovala da mu niti poruku ne bih poslala, ništa. U zadnjih par godina, mene ubi ljubomora. Istina je da nam je i brak na klimavim nogama. Istina je da on više izlazi i više slobodnog vremena provodi sa društvom. Voljela bih da mi je svejedno, ali mene ubija ljubomora."Gdje je, s kim je, kada će doći doma". Problem je što mu je društvo uglavnom single muškarci. Jedan je u vezi ali kao da nije. Trudim se radi sebe da ne dramim, ali u meni je oluja. Prije je slobodno vrijeme trošio na nas, sada samo gleda kako će pobjeći. I ja ga još i više tjeram sa ljubomornim ispadima. Želim samo biti kao nekada mirna. Mislim da postajem anksiozna radi svega. Bol u prsima, teško dišem, kosa opada, podočnjaci... A kada razgovaram s njime, to se pretvori u ogromnu svađu. Neće da se promijeni.
