Od kako sam počeo da zarađujem, primetio sam značajnu promenu u svom stavu i pojavi. Ne mislim da bolju odeću, hranu, bolje mesto za život, nego na uspravan pogled, hod, snažniji stisak ruke i sl. Takođe pri razgovoru s ljudima nisam toliko stegnut, rečitiji sam, manje nervozan, nekad čak možda i preteram s iskrenošću ali vidim da me ipak više uvažavaju i da stičem poznanstva a i potencijalne prijatelje. Nije kao da plivam u parama, ali tih 180k dinara mi omogući i da uštedim, otputujem, kupim auto...možda sam površan ali daj Bože da se nikada više ne vratim u onu bedu i robiju! Nakon skoro 30 godina mučenja kroz srednju, faks, posao, dočekao sam da mogu mirno da spavam i da znam da mogu pregurati mesec.
Ostavi svoj komentar
#338
Jedem porodični sladoled i na porodicu ne mislim.
odobravam 1770 • osudujem 830 • komentari 26
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 166 • osuđujem 1 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 166 • osuđujem 1 • komentari 0
Detaljnije