Moji roditelji nisu mogli godinama da imaju decu, ali su na kraju dobili mene. Planirali su još dvoje, ali se mama razbolela i morali su da joj uklone matericu. Kad sam krenula u osnovnu školu mami je otkriven rak i nakon 5 godina borbe je umrla. Moj otac je bio sa njom do njenog poslednjeg dana. Prošlo je skoro 15 godina, a on je i dan danas sam, nije se nikad ponovo ženio i vidim da mu i dalje nedostaje i oči mu se zasuze kad je pominje…Zato se uvek naježim kad čujem kako pojedini muževi ostavljaju svoje žene kad se razbole ili ako imaju poteškoća da zatrudne. Kako neki nalaze novu devojku mesec dana nakon ženine smrti i tako lako prelaze preko toga. Pitam se da li su ih ikada uopšte voleli.
Ostavi svoj komentar
#408
Kad su svi spavali u vrtiću, ja sam samo žmurio!
odobravam 5882 • osudujem 82 • komentari 69
Detaljnije
Ispovest dana
Djevojka me iritira čim je vidim. Sve mi smeta od nje, a najviše to što je neperspektivna i što joj je karijera u rasulu, sama je izabrala prelošu struku. Ali šta ću, trpim je jer imam 26 godina i ko ...
odobravam 14 • osuđujem 417 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dozivela sam ogromno razočarenje, krenuću od početka. Kada smo dobili prvo dete, upala sam u postporođajnu depresiju. Muž je sve vreme bio uz mene: bodrio me, tešio, išao na terapije sa mnom, briga o ...
odobravam 284 • osuđujem 1753 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Podgorica, Crna Gora. Juče smo svi porodično otišli na sud-majka, sestra, brat i ja, povod je bio ostavinska rasprava posle smrti mog oca. Oni se obukli elegantno, ja apa drapa. Brat nas vozio, usput ...
odobravam 3381 • osuđujem 52 • komentari 0
Detaljnije