Umro mi je suprug, posle tri meseca sam izašla iz kuće, prešla u stan, počela da radim. Viđamo se sa nekim njegovim prijateljima, koji su me prihvatili od prvog dana sjajno. Ali opet imam osećaj da bi bilo bolje da sam ja umrla, da njega niko ne bi osuđivao što se druži sa ljudima, što ide na posao. A niko od njih ne zna koliko mi nedostaje, što se plašim da ću zaboraviti njegov glas i miris. Što iako se smejem, iznutra sam prazna, slomljena uništena...
Ostavi svoj komentar
#145
Danas su se roditelji drali na mene jer sam dosla kuci posle 1 ujutru sa rodjendana. Imam 30 godina. :-/
odobravam 801 • osudujem 1744 • komentari 66
Detaljnije
Ispovest dana
Volim kad cura plače poslije svađe. Tad znam da sam pobijedio.
odobravam 18 • osuđujem 404 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Na dan rođendana koji je bio pre par nedelja sam se odlučio na veoma težak korak u životu. Priznao sam sebi da imam problem sa alkoholom i otišao da potražim stručnu pomoć. Društvo mi je takvo da voli...
odobravam 1548 • osuđujem 17 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Devojka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći. Sinoć je sanjam ušuškanu kao bebicu u mom naručju, pokrivenu ćebetom. Mazim je po kosi, ljubim je po glavi. Toliko mi je srce bilo puno, i toliko j...
odobravam 2076 • osuđujem 83 • komentari 0
Detaljnije