Umro mi je suprug, posle tri meseca sam izašla iz kuće, prešla u stan, počela da radim. Viđamo se sa nekim njegovim prijateljima, koji su me prihvatili od prvog dana sjajno. Ali opet imam osećaj da bi bilo bolje da sam ja umrla, da njega niko ne bi osuđivao što se druži sa ljudima, što ide na posao. A niko od njih ne zna koliko mi nedostaje, što se plašim da ću zaboraviti njegov glas i miris. Što iako se smejem, iznutra sam prazna, slomljena uništena...
Ostavi svoj komentar
#274
Kad nadjem dlaku u jelu nastavim da jedem bez problema
odobravam 1175 • osudujem 372 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Sagradili smo kuću sa bazenom. Ljeti, svaki dan nakon posla se okupam malo prije nekih obaveza koje imam (kuhanje, čišćenje itd). Oko bazena i kuće je visoki zid, i na njemu još ograda. Jučer se susje...
odobravam 226 • osuđujem 22 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Počela sam da odlazim i prekidam kontakt sa muškarcima na prvi “red flag”, bez objašnjenja. A ima previše pacijenata…jedan mi je pričao kako i dalje čuva gole slike od bivše, drugi je počeo da fura “ž...
odobravam 1509 • osuđujem 65 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i ...
odobravam 2545 • osuđujem 663 • komentari 0
Detaljnije