Umro mi je suprug, posle tri meseca sam izašla iz kuće, prešla u stan, počela da radim. Viđamo se sa nekim njegovim prijateljima, koji su me prihvatili od prvog dana sjajno. Ali opet imam osećaj da bi bilo bolje da sam ja umrla, da njega niko ne bi osuđivao što se druži sa ljudima, što ide na posao. A niko od njih ne zna koliko mi nedostaje, što se plašim da ću zaboraviti njegov glas i miris. Što iako se smejem, iznutra sam prazna, slomljena uništena...
Ostavi svoj komentar
#247
Jednom sam, cekajuci red u supermarketu, veoma intenzivno prdnuo. Ljudi su pomislili da je negde iscureo amonijak i poceli da beze iz supermarketa.
odobravam 10821 • osudujem 472 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i ...
odobravam 715 • osuđujem 14 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Otišla sam sa kolegom na službeni put u drugu državu. Došli tamo, grmi, pljušti. Ja mu oko 21h pokucam na vrata u sexy spavaćici, na foru grmi, plašim se, mogu li kod njega da prespavam u sobi, on me ...
odobravam 47 • osuđujem 2031 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, j...
odobravam 2647 • osuđujem 16 • komentari 0
Detaljnije