Umro mi je suprug, posle tri meseca sam izašla iz kuće, prešla u stan, počela da radim. Viđamo se sa nekim njegovim prijateljima, koji su me prihvatili od prvog dana sjajno. Ali opet imam osećaj da bi bilo bolje da sam ja umrla, da njega niko ne bi osuđivao što se druži sa ljudima, što ide na posao. A niko od njih ne zna koliko mi nedostaje, što se plašim da ću zaboraviti njegov glas i miris. Što iako se smejem, iznutra sam prazna, slomljena uništena...
Ostavi svoj komentar
#177
Na ispitu iz mate koristim digitron čak i za računanje 1+3 .
odobravam 1688 • osudujem 141 • komentari 54
Detaljnije
Ispovest dana
Koliko je lepo videti sliku devojke prostojno obučene, bez pućenja usana, sisa u prvom planu, dupeta i nekih kao seksi poza. Iskren osmeh je sve što ti treba da budeš lepa.
P.s. muško piše
odobravam 209 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2725 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3473 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije