Umro mi je suprug, posle tri meseca sam izašla iz kuće, prešla u stan, počela da radim. Viđamo se sa nekim njegovim prijateljima, koji su me prihvatili od prvog dana sjajno. Ali opet imam osećaj da bi bilo bolje da sam ja umrla, da njega niko ne bi osuđivao što se druži sa ljudima, što ide na posao. A niko od njih ne zna koliko mi nedostaje, što se plašim da ću zaboraviti njegov glas i miris. Što iako se smejem, iznutra sam prazna, slomljena uništena...
Ostavi svoj komentar
#92
Volim kako devojke mirišu. pogotovo u proleće.mmm
odobravam 13295 • osudujem 121 • komentari 36
Detaljnije
Ispovest dana
Planiram da pošaljem njenom novom dečku naše zajedničke slike. Nismo više zajedno ali neka vidi šta mi je sve radila u krevetu.
odobravam 10 • osuđujem 174 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imam bebe blizance, ali me jedno nervira. Ako se obojica rasplaču, a sami smo, uzimam ovo jedno, hranim, presvlačim i tepam mu. Dok se ne najede i dok nije skroz zadovoljeno, ne uzimam ovo drugo, iako...
odobravam 40 • osuđujem 1387 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Zaboravila je rođendan moje mame. Ja sam zaboravio da joj se javim ikad više.
odobravam 858 • osuđujem 1790 • komentari 0
Detaljnije