U mojoj osnovnoj školi je jedan dečak imao problema sa nogama i hodao je drugačije. Ja, đubre od derišta, sam ga jednom na odmoru imitirala. Iste sekunde se oko mene stvorilo jedno 10 njih iz njegovog razreda i održali mi lekciju (verblno, nisu me tukli, mada su i na to imali pravo). Bilo me je sramota ali ne mogu da opišem koliko divljenje i poštovanje sam osetila prema njima u tom trenutku. To je na mene ostavilo utisak do kraja života i od tad uvek stajem u odbranu drugima kad treba, zahvaljujući toj deci, sada već odraslim ljudima što su me naučili pameti. Ne mogu da opišem kakav je to bio osećaj, vratili su me ,,na fabrička podešavanja" što se kaže.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1746 • osudujem 9235 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Često čujem od starijih ljudi kako se žale da imaju nezahvalnu decu, kako su otišla, ostavila ih i ne brinu o njima. A niko od njih da kaže da šta su oni činili svojoj deci da je dovelo do toga. Mene ...
odobravam 257 • osuđujem 20 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imam bebe blizance, ali me jedno nervira. Ako se obojica rasplaču, a sami smo, uzimam ovo jedno, hranim, presvlačim i tepam mu. Dok se ne najede i dok nije skroz zadovoljeno, ne uzimam ovo drugo, iako...
odobravam 43 • osuđujem 1681 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Zaboravila je rođendan moje mame. Ja sam zaboravio da joj se javim ikad više.
odobravam 858 • osuđujem 1794 • komentari 0
Detaljnije