Razlikujem se od svoje porodice, ne mogu vise sa njima dane da izdržim, izluđuju me. Njihovo ponašanje iz dana u dan je odvratno. Ja kao njihovo najmlađe dijete moram ih konstantno opominjati za njihovo ponašanje, izgovorene riječi, tračeve itd. Pitam se kako sam uopšte postao ovakav, a da su mi oni roditelji. Oni me sigurno nisu odgojili, ni niko sa strane. Toliko mi je žao što nemam sredstava da se odselim od njih. Kada spomenem selidbu oni mene optužuju da sam psihički bolestan i da sam ja kao "poseban" slučaj, kako to svi mogu ovako živjeti a ja ne. Ljudi ja iz dana u dan izluđujem, svjestan sam toga ali nemam uslov da promjenim to. Samo želim svoj mir.
Ostavi svoj komentar
#189
Svidja mi se šef i dala bih mu , al svi će misliti da je zbog bolje pozicije u firmi :/
odobravam 1634 • osudujem 329 • komentari 97
Detaljnije
Ispovest dana
Radim u inostranstvu, od 7 ujutru do 8 uveče, bez slobognog dana, skoro cele godine sam bez prijatelja i porodice, kući idem samo leti. Pomogla sam mojima da izgradimo kuću, kupila plac za vikendicu, ...
odobravam 305 • osuđujem 21 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
6 godina sam radila 2 posla, nekad i preko 60 sati tjedno jer sam štedjela za stan. Kupila stan i opremila ga, bivši dečko došao na gotovo i parkirao se na kauč. Žalio se da bi htio domaćinsku atmosfe...
odobravam 2170 • osuđujem 35 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka me iritira čim je vidim. Sve mi smeta od nje, a najviše to što je neperspektivna i što joj je karijera u rasulu, sama je izabrala prelošu struku. Ali šta ću, trpim je jer imam 26 godina i ko ...
odobravam 82 • osuđujem 2483 • komentari 0
Detaljnije