Daj svoje mišljenje.
Majka ne želi da mi ostavi stan, a ni dedovinu, a nema drugih direktnih nasljednika. Ne znam zbog čega želi da me razbaštini. Kad smo bili u izbjeglištvu, dali smo joj svu ušteđevinu da otkupi stan, jer je rekla: Djeco to je svakako naše zajedničko. Žao mi je što sam od svoje djece koja su zlatna, oduzimala da bih pomogla majci. Stalno je bila sa nama, uvijek smo tu za nju, brinemo o njoj i sve nam je bila na svijetu, Kad smo otkrili da prodaje dedovinu, (a preklinjemo je godinama da bar nama proda, i neće, tjera inat i ne da nama) a najavljuje i prodaju stana kojeg smo joj mi otkupili i namjestili, shvatila sam kolko je zla i samoživa. Stid me je, ali mi se gadi, stidim se što mi je majka. Godinama sam se pitala zašto to radi, šta smo joj svi krivi, a na to ni ona nema odgovor. Majka se posvađala i sa svom rodbinom inače i ne govori. Prekinula sam odnose sa njom, više ne plačem ni kad se budim, ni kad liježem. Nije me briga za nju više, iskreno.
