Ispovesti

Moji roditelji su imali dobra primanja dok sam bila dijete, ali nikad nisu ulagali u mene i sestru. Imale smo osnovno - krov nad glavom, sobu u kojoj nisu bili kreveti već trosjed na izvlačenje za "da se može sjesti prilikom proslava" koje se nikad nisu održale, odjeće i obuće minimalno koliko treba za školu, kasnije po dezodorans i uloške. Nikad nam nije kupljena odjeća za izlazak sa društvom, dva para patika ili cipela odjednom, nikad više od jedne zimske jakne. Zato i sad kad imam svoj novac znam potrošiti po 100-150€ na sitnice samo zato što su jeftine po komadu dok se snebivam kad želim dati toliko na jedne čizme ili kaput. Svjesna sam problema, radim na tome, ali se pitam da li će ikad u potpunosti prestati taj način razmišljanja. Svoju djecu tetošim od prvog dana i gledam da imaju i više od potrebnog, pa neka će prerasti za godinu dana, uvijek se nekome proslijedi.