Nije bila važan lik u mom životu. Prodavačica u susednoj prodavnici. Pitala je uvek kako sam, šta radim, dok mi otkucava robu. Pitala za ukućane. I njih je uvek pitala za mene. Pre par godina požalila mi se da se ne oseća baš najbolje, da ima modrice po nogama. Rekla da se boji da ode do doktora. Rekla sam joj ma idi, sigurno nije ništa strašno. Nakon toga često sam se selila i prošle su dve godine. Danas sam videla njenu umrlicu kraj prodavnice u kojoj je vredno radila. Nije doživela ni 50 godina, prerano je otišla draga Danijela. Shvatila sam kasno koliko je ona zapravo bila važna. Naučila sam da svi dobri ljudi zaslužuju bar deset puta više naše pažnje od onih drugih, onih zlih, kojih ima previše.
Ostavi svoj komentar
#92
Volim kako devojke mirišu. pogotovo u proleće.mmm
odobravam 13295 • osudujem 121 • komentari 36
Detaljnije
Ispovest dana
Nikad ne bih mogla da budem sa nekim ko priča moj jezik, ko je iz moje države, i moje religije i kulture. Meni je to previše boring za moj mozak, nestimulativno, kao da je zapisano da ti se srodna duš...
odobravam 46 • osuđujem 241 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Stric se skoro oženio, i on i strina se mnogo vole. U srednjim tridesetim su. Petnaest godina je stric stariji od mene. Ali, drugačiji su od nas mlađih. Ja i devojka uvek moramo da sedimo jedno pored ...
odobravam 1200 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 70 • osuđujem 3724 • komentari 0
Detaljnije