Svaki put kada mi je teško i treba mi neki vid podrške od mojih roditelja, da mi neko kaže da idem napred i da mogu ja to, njihova glavna uzrečica je da "uvek mogu da odustanem" od tog nečeg što me muči. Ja sam uspeo dosta u životu uprkos njihovoj apsolutnoj neverici u mene ali sam ih i zamrzeo zbog toga jer u momentima kada ja sam ne verujem u sebe i želim da odustanem, da vam neko nešto tako od svojih rođenih kaže je poslednja stvar koju želite da čujete, to je ogroman teret na vašoj duši.
Sigurno ih neki ljudi hvale da su super jer sam ispao prividno normalan ali, molim vas, nemojte biti kao moji roditelji. Od danas prestajem da ih zovem i za mene su oni samo poznanici.
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1167 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Ljude koji nose patike po ljeti po ovoj vrućini, a ne otvorenu obuću smatram budalama (ne po inteligenciji, nego po postupcima). Kako ti se da da ti se stopala kuhaju i znoje po ovoj vrućini?!...
odobravam 26 • osuđujem 195 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ja na blagajni. Ja i djevojka s kojom sam par mjeseci. Uzimamo sladoled, piće i neke grickalice. Inače jako zaljubljen u nju. Krenem plaćati a kartica odbijena (nisam znao da sam dosegao limit), a ne...
odobravam 1851 • osuđujem 86 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3680 • osuđujem 51 • komentari 0
Detaljnije