Mnogo mi je drago zbog jedne drugarice Milene. Ona je bila tako siromašna i niko nije hteo sa njom da se druži. Nisam je ismejavala, nisam je izdvajala, ali ona nije želela neki jači drugarski odnos, stidela se možda. Samo ćao-ćao, imaš li olovku, imam. Nosila staro, bledo, često bila neokupana. Oca nije imala, o njoj su brinule baba i majka. Leti kad smo mi išle na more, ona sa majkom i babom brala maline ili pečurke. Nakon srednje otišla je na more da radi i procvetala bukvalno, prolepšala se. Sretali smo je na njenim radnim mestima (kafei, picerije), uvek je bila ljubazna. Upozna ona nekog bogatog dasu i sada sa njim ima dete i živi u lepoj kući, izgleda ko boginja. Nije ovo telenovela, život piše romane, svetlo na kraju tunela postoji!
Ostavi svoj komentar
#92
Volim kako devojke mirišu. pogotovo u proleće.mmm
odobravam 13295 • osudujem 121 • komentari 36
Detaljnije
Ispovest dana
Nikad ne bih mogla da budem sa nekim ko priča moj jezik, ko je iz moje države, i moje religije i kulture. Meni je to previše boring za moj mozak, nestimulativno, kao da je zapisano da ti se srodna duš...
odobravam 46 • osuđujem 241 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Stric se skoro oženio, i on i strina se mnogo vole. U srednjim tridesetim su. Petnaest godina je stric stariji od mene. Ali, drugačiji su od nas mlađih. Ja i devojka uvek moramo da sedimo jedno pored ...
odobravam 1200 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila roko...
odobravam 70 • osuđujem 3724 • komentari 0
Detaljnije