Mnogo mi je drago zbog jedne drugarice Milene. Ona je bila tako siromašna i niko nije hteo sa njom da se druži. Nisam je ismejavala, nisam je izdvajala, ali ona nije želela neki jači drugarski odnos, stidela se možda. Samo ćao-ćao, imaš li olovku, imam. Nosila staro, bledo, često bila neokupana. Oca nije imala, o njoj su brinule baba i majka. Leti kad smo mi išle na more, ona sa majkom i babom brala maline ili pečurke. Nakon srednje otišla je na more da radi i procvetala bukvalno, prolepšala se. Sretali smo je na njenim radnim mestima (kafei, picerije), uvek je bila ljubazna. Upozna ona nekog bogatog dasu i sada sa njim ima dete i živi u lepoj kući, izgleda ko boginja. Nije ovo telenovela, život piše romane, svetlo na kraju tunela postoji!
Ostavi svoj komentar
#233
Uvek kad se iskakim pogledam u govance, da proverim kol'ko je izaslo.
odobravam 1188 • osudujem 173 • komentari 33
Detaljnije
Ispovest dana
Napokon sam si kupila apartman na moru o kakvom sam uvijek sanjala, još otkad sam bila mala djevojčica. Nema ništa ljepše od tog kad se učenje, trud i rad isplati. Želim svima da se ovako osjećaju i d...
odobravam 373 • osuđujem 6 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Nakon završenog doktorata sam pozvala drugaricu u grad. Nismo se vidjele izuzetno dugo i mislila sam da ovo može biti jedna lijepa prilika. Da se zaista vidimo, umjesto da slušam kako se moramo vidjet...
odobravam 86 • osuđujem 1360 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili novog kolegu. Dečko se doselio u trošnu kuću od preminule bake i nije htio da je prodaju zbog uspomena. Par kolegica i kolega se podsmjehuje u kantini kad ga nema jer zna doći dva-t...
odobravam 4150 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije