Daj svoje mišljenje.
6 godina sam u braku, koji je preloš. Imamo dvoje djece, i vrlo malo vremena kada se ne svađamo. Nekidan sam shvatila da se pola stvari i mjesta ne sjećam nakon rođenja prvog djeteta, jer gdje god smo išli, i šta god smo radili ja sam uvijek plakala, stalno bi me psihički uništavao oko svega. Nažalost, nisam bila mnogo pametna i odlučila sam se i na drugo dijete nakon 4 godine, on je postao gori. Vrijeđanja, ponižavanja, omalovažavanja su postala gora, u trudnoći me je nazivao rospijom, pred našim djetetom. Sad već pravi probleme, opija se, ne dolazi kući. A ja ne znam gdje ni kome da se obratim. Sramota me je moje sramote i što sam ovo dopustila. A najviše jer sam dva bića, nevina i dobra uvalila u ovo sr.nje koje zovem brak.
