Daj svoje mišljenje.
Gdje da počnem. Imo sam normalno djetinjstvo. Kad sam imao 20 godina, umrla mi je majka. Ja sam studiro, a otac je bio već penzioner. Bilo nam je ekonomski teško. Jako teško.
Godinu dana kasnije otac se oženio ponovo. Međutim, to mi je život promjenilo samo na gore. Život mi je posto pakao još više, kad sam morao prestati studirati, jer nisam imao više novca. Ta žena je sve učinila, da ja odem, ali ja nisam imao gdje da odem. To je bilo vrijeme glada. Psovala mi je mrtvu mater pred ocem, on nije reagovo. Tri godine sam trpio. Ipak sam nekako uspio da odem, da izborim neki svoj život, svoju platu, da se oženim. Kad sam počeo raditi, počeli su zahtjevi od oca. Prvo malo, pa sve veći. Plati ovo, plati ono. Drva za zimu. Novi šporet. Novi frižider. Ugalj za zimu. Putovanja. Novo auto. Sve sam platio. Znao sam da su to njemi, ne njegovi zahtjevi. Ipak, svaki put sam platio. Svaki put slao novce. U to vrijeme, ona ništa ne ulaže u kuću. Ni sijalicu novu ne bi kupila.
