Daj svoje mišljenje.
Imam 27 godina i nikad mi nisu bile jasne djevojke s poremećajima u prehrani, nisam ih razumjela. Radim kao sestra i one su mi česte pacijentice. Da se razumijemo nikada nisam bila bezobrazna prema njima, iako sam ih duboko u sebi osuđivala, jer kako možeš povraćati nakon jela, a toliko gladnih ljudi, ali opet sam si govorila one su psihički bolesne, nisu to odabrale, nitko si ne želi oštetiti zube itd. Uspoređivala sam ih s pušačima, jer kao ni njima, nije im namjera narušiti svoje zdravlje, kao ni tuđe. Uglavnom trudim se biti dobra prema svim pacijentima, bez obzira što ih ne razumijem, osude zadržavam isključivo za sebe.
Eto, tek sad sam i ja jedna od njih, traje nekih godinu dana. Bulimija. Kažem tek, jer su pacijentice uglavnom mlađe, rijeko koja tek u ovoj dobi ima početak bolesti. I dalje mi nisu jasni poremećaji u prehrani. Da pomoć tražim ne želim, jer se sramim, baš zbog osuđivanja kojeg sam imala prema pacijenticama, a sad ga imam prema samoj sebi. Sramim se.
