Daj svoje mišljenje.
Upoznao sam curu kad sam imao 17 godina. Pamtim to dobro jer je bila prva u svakom smislu. I kliknuli smo odmah. 16.12. smo ušli u vezu i ta cura mi se toliko uvukla pod kožu da vam to ne mogu opisati riječima.
Dolazi 10. mjesec 2022. i selimo se u Njemačku za, kako sam mislio, “boljim životom”. Onda dolaze zimski praznici i kolektivni godišnji, vraćamo se u Hrvatsku na dva tjedna – da vidimo obitelj, prijatelje… a mi se ta dva tjedna uopće nismo vidjeli. I onda, na dan Sveta tri kralja, vraćamo se zajedno za Njemačku. Put šutimo, ne pričamo. Kad smo stigli u stan, kaže mi da se odlučila vratiti u Hrvatsku iduće godine i upisati faks koji je oduvijek htjela, još prije nego što smo otišli. I ja, kao idiot, kažem da neću s njom. I tako, jednom rečenicom, srušim i njene i svoje snove. Tri godine veze bacim kroz prozor. Danas, tri godine kasnije, idem u Švicarsku s drugom curom. Zajedno smo dvije godine. Ali sve češće osjećam da to više nije to. Ni blizu onog što sam imao...
