Znam da je nekim ljudima život u zajednici mnogo težak, ali evo ima i drugačijih primera. Muž i ja živimo na spratu, njegovi žive dole, imamo odvojene ulaze. Kod nas se ulazi pomoću stepenica iz dvorišta i nismo spojeni sa njima. Odlučili smo se na takav život jer skupljamo učešće za kredit, a da smo izabrali kiriju ne bi to mogli. Moje iskustvo je da ja te ljude ni ne viđam, niti čujem kao da ne postoje. Delimo dvorište i istu kapiju a ne vidim ih nekad po nedelju dana. Nazovu telefonom i pitaju kad mogu doći na kafu da se igraju sa unučetom. Nijednom nisu banuli ili nenajavljeno došli, sem kad su mi krenule kontrakcije pa kad su me čuli da vrištim, bila sam sama kući pa su me odveli u bolnicu. Isto kad mi idemo kod njih najavimo se jer i oni ljudi imaju svoj mir. Znam da je ovo redak primer, ali ima i ovakvih ljudi.
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4690 • osudujem 544 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Najgori trenutak za roditelja je kad ti dijete traži da mu kupiš nešto, a ti nemaš ni za hljeb. 🥲
odobravam 303 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Supruga je u mjesec dana izgubila posao, majku i imala je spontani u ranoj fazi. Bratova djevojka je na to sve izjavila da je ona kriva za bebu jer je dopustila "sekiraciju". Izbacio sam je van iz sta...
odobravam 3020 • osuđujem 19 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i ...
odobravam 2589 • osuđujem 675 • komentari 0
Detaljnije