Ispovesti

Imam 41 godinu. Prijatelji i rodbina me vide kao pametnog i uspješnog jer imam odlično plaćen posao, akademske titule, super obitelj, par nekretnina i jos par svojih projekata na kojima radim kada imam vremena. Kažu mi da dobro izgledam, vježbam pa sam u formi. Trudim se što više vremena provoditi sa obitelji. Realnost? Ja ne nalazim zadovoljstvo u nikakvim titulama (mrzim ih. mrzim tituliranja) i poslu (mrzim ga). Osjećam se nesposobno, glupo, da sam loš otac i muž i da je žena mogla naći 100x boljeg od mene. I da je trebala. Mislim da nisam ništa napravio sa životom. Mislim da ne znam ništa. Mislim da je svaki lik na cesti bolji od mene u svakom pogledu. Nekada se gledam u ogledalu i mislim da netko poput mene nije trebao ni postojati.