Zbunim se kad me netko stvarno sluša kad nešto pričam. Većinom sam od malena bila “nebitna” jer sam prvo dijete pa žensko. Nikad me nitko nije slušao, uvijek su pričali preko mene, krenem nešto pričati i odjednom svi skrenu pažnju na nešto drugo. Kao da sam neki duh među njima cijeli život. Nitko ne uvažava moje stavove nego mi nameću svoje, ako nemam isto mišljenje - glupa sam. Cijeli život se pitam zašto sam rođena na ovom zadrtom Balkanu i čekam dan kad ću se odseliti negdje daleko da počnem novi život i zaboravim na sve ovdje kao što su i oni zaboravljali mene.
Ostavi svoj komentar
#490
Po ovom sajtu pimećujem da ljudi mnoooogo više prde nego što mi mislimo..
odobravam 1240 • osudujem 39 • komentari 15
Detaljnije
Ispovest dana
Ne osećam se više Srbinom otkako živim u Americi. Živim ovde već 11 godina i promenio sam mentalitet. Kada dođem dole (a to radim sve ređe jer moji imaju turističke vize pa me posećuju) zaprepasti me ...
odobravam 122 • osuđujem 154 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Nakon završenog doktorata sam pozvala drugaricu u grad. Nismo se vidjele izuzetno dugo i mislila sam da ovo može biti jedna lijepa prilika. Da se zaista vidimo, umjesto da slušam kako se moramo vidjet...
odobravam 103 • osuđujem 1699 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili novog kolegu. Dečko se doselio u trošnu kuću od preminule bake i nije htio da je prodaju zbog uspomena. Par kolegica i kolega se podsmjehuje u kantini kad ga nema jer zna doći dva-t...
odobravam 4175 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije