Muž ima 42 godine, ja 43. Imamo troje dece, blizance (10) i ćerku (8). Mislila sam da imamo savršen brak, on iza sebe ima uspešnu karijeru, ja radim, zadovoljna poslom, ne jurim karijeru... Svađe retke, on je od samog početka uključen u sve oko dece, pravo partnerstvo, deca ga obožavaju... Odjednom, nakon 10 godina braka, on menja ponašanje preko noći. Nervozan, odbija da izađemo (to nam je bilo uživanje), slabo spava, želi da izlazi sam i daje neke izjave tipa da mu je dosta svega. Ne vara me, prvo sam na to pomislila, ne daje da mu se priđe uopšte, sa prijateljima odbija da izlazi, roditeljima se retko javi. Strah me, od onog vedrog čoveka je ostala samo senka... Svi ga gledamo i u čudu smo.
Ostavi svoj komentar
#357
Kada mi je jako dosadno, odem na forum filoloskog fakulteta i okacim post pun pravopisnih gresaka! Uvek mi pomogne!
odobravam 11965 • osudujem 292 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Želim da živim sama i trudim se da to osiguram sebi što pre. Roditeljima nije jasno zašto to želim kad od njih imam sve gotovo, skuvano, oprano, ispeglano. Tačno, ali nemam svoju slobodu, svoj mir. Ra...
odobravam 404 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Prije osam godina sam tragično izgubila najbolju prijateljicu. Bile smo nerazdvojne od malih nogu i trebale smo jedna drugoj biti kume. Nedavno sam se udala i u ranu zoru, nakon svadbenog slavlja, sam...
odobravam 1329 • osuđujem 55 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam rekao da će moja žena ovaj put da se porodi u privatnoj bolnici jedino sestra mi je rekla - Bravo, tako i treba. Svi ostali misle da je to bacanje para i kako je razmažena, pa čak i njeni rodi...
odobravam 3216 • osuđujem 29 • komentari 0
Detaljnije