Daj svoje mišljenje.
Doslovno zavidim svom dečku zbog tog što je za razliku od mene vrijedan i voli radit. Takva je i moja prijateljica, i još jedna poznanica- (žena je bukvalno ZA SVE, baš sposobna) dok sam ja da pravo kažem, teška lijenčina. Znači oni su uvijek u nekom pokretu i opet nisu nikad umorni nit ih noge bole ni išta slično, dok se ja bez obzira na 'nerad' osjećam kao da me netko zatuko motikom. Cijelu smjenu na poslu samo sjedim jer mi se ne radi i uopće mi nije 'dosadno', dok bi oni kako kažu 'poludjeli' da ništa ne rade. Eto ne mogu im se načuditi otkuda im baš tolika volja za radom?? I bez obzira na sav taj posao koji rade, nakon tog imaju energije za sve i svašta nešto, dok ja čim dođem s posla, odmah moram leći koliko se osjećam umorno iako ništa nisam radila. Eto ne znam jel to do psihe ili čega al ja stvarno nemam nikakvu volju za radom ni na poslu, a ni u kući, samo sjedim, skrolam po mobitelu i izležavam se i nije mi to nikakav problem. I oduvijek sam takva. Nešto kao ... živi mrtvac..
