Moji roditelji su me odbacili, kao i još nekoliko braće i sestara. Srećom, udala sam se za dobrog čoveka, u dobru kuću, iako sam se nekoliko godina pre udaje mučila puno, i bila sam više gladna nego sita. Muževa porodica me je prihvatila, i sada konačno imam svoju porodicu kakvu sam želela. Svekar je pre nekoliko meseci otišao kod mojih roditelja, rekao im da su nikakvi ljudi, da su rođenu decu odbacili, da sam ja predivno i dobro dete (iako imam trideset godina, on kaze dete, jer bi mi pi godinama mogao biti otac), da ja sada imam svoju porodicu, i da ako me budu povredili, da će sa njim imati posla, a svekar i njegovi sinovi sinovi su mnogo preke naravi, ali su mnogo dobri ljudi, i prema porodici su predivni, a i nikog prvi ne diraju. Muž je takođe predivan prema meni, i konačno sam srećna.
Ostavi svoj komentar
#338
Jedem porodični sladoled i na porodicu ne mislim.
odobravam 1770 • osudujem 830 • komentari 26
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 166 • osuđujem 1 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 166 • osuđujem 1 • komentari 0
Detaljnije