U jednom periodu sam bila u haosu zbog nezaposlenosti i krova nad glavom. Pomišljala sam čak i na najgore. Jedno veče su me roditelji zatekli dok plačem, zagrlili me i rekli da se u životu sve reši. Dok je njih nikad neću biti sama i bespomoćna. Nisu znali koliko sam zapravo loše, a opet kao da su predosećali. Kasnije se zaista sve i rešilo, ali njihova podrška mi je olakšala pola stvari. Ne znam šta bih bez njih.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
S bivšim dečkom bila sam oko 3 mjeseca u vezi i odlučili smo ići zajedno na more. Tijekom putovanja (a ne PRIJE) mi je rekao da trenutno loše stoji financijski i da nema ništa gotovine kod sebe. Ok, z...
odobravam 889 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moja devojka za svaki događaj (rođendan, godišnjica, 8 mart, itd) očekuje neki prelep, preskup poklon. Nije to problem kupim ja njoj sve što želi, problem je što za 2 godine ja od nje nisam dobio ništ...
odobravam 1189 • osuđujem 74 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Neću više da dojim. Probala sam, odvratno mi je, osjećam se ko krava, i počinjem da prezirem vlastito dijete jer moram tu torturu prolaziti svakih dva sata. Danas sam joj prvi put dala flašicu i konač...
odobravam 1000 • osuđujem 976 • komentari 0
Detaljnije