Muž mi je poginuo, a ja se tek porodila. Nisam ni razmišljala o spomeniku, totalno sluđena, ne znam gde udaram. Dođemo na 40 dana na groblje kad tamo spomenik, svekrva postavila levo njegova slika a desno njena. Ona je samohrana majka jer ga otac nije nikad priznao. I nema nikog osim nje ali mi je toliko morbidno bilo da mi je došlo da razbijem spomenik. Od kud joj pravo da ja kao zakonita žena nemam grobno mesto pored njega već ona. Imamo dete, on je moja prva i poslednja ljubav. Boli previše...
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1088 • osudujem 47 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Moja žena posle porođaja više nije lepa.
odobravam 21 • osuđujem 382 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Bilo je ljeto. Bila sam sama doma i dok sam čistila, pala sam s stolca i slomila nogu. Nisam se mogla pomaknuti, pa sam pokušala brzo nekoga zvati. Dosegla sam telefon, ali nisam imala koga nazvati – ...
odobravam 1718 • osuđujem 38 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2875 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije