U braku sam, imamo bebu i živimo u zajednici sa muževim roditeljima. Volim svoju porodicu i trudim se da sve bude kako treba, ali u poslednje vreme mi postaje jako teško. Mužu strašno smeta kada odem u grad, bilo da idem na feniranje, nokte ili samo da prošetam s detetom. Smatra da „nema potrebe“ i da treba vise da sam kod kuće. Svekrva se često meša oko bebe, a čak mi je i svekar prigovorio što idem u grad par puta sedmično.
Ja iskreno ne mislim da radim nešto loše, nisam zapostavila dete, kuću ni muža, ali osećam kao da ne smem da imam ni najmanje vreme za sebe. Kada pokušam da razgovaram s mužem o tome, on kaže da „meni sve smeta“, da sam „teška“ i da „ne sme niko ništa da mi kaže“.
Ostavi svoj komentar
#248
Pre par meseci sam imao najvece pijanstvo u zivotu, nista strasno se nije dogodilo sem sto sam se usrao u gace. Od tada mi najbolji drugari sta god im kazem odgovaraju sa "ne seriiiiiii?"
odobravam 1539 • osudujem 71 • komentari 24
Detaljnije
Ispovest dana
Zaboravila je rođendan moje mame. Ja sam zaboravio da joj se javim ikad više.
odobravam 19 • osuđujem 451 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Na dan rođendana koji je bio pre par nedelja sam se odlučio na veoma težak korak u životu. Priznao sam sebi da imam problem sa alkoholom i otišao da potražim stručnu pomoć. Društvo mi je takvo da voli...
odobravam 1465 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Devojka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći. Sinoć je sanjam ušuškanu kao bebicu u mom naručju, pokrivenu ćebetom. Mazim je po kosi, ljubim je po glavi. Toliko mi je srce bilo puno, i toliko j...
odobravam 2058 • osuđujem 83 • komentari 0
Detaljnije