Nekad sam mislila da su ljudi oko mene stubovi na koje mogu da se oslonim. Da će, ako mi zatreba, biti tu — da me razumeju, da mi pomognu, da ne okrenu glavu. Ali kad je postalo teško, shvatila sam koliko sam zapravo sama. I koliko ljudi ume da zažmuri pred tuđom boli.
U jednom trenutku sam prestala da očekujem razumevanje. Prestala da se pravdam i da objašnjavam. Počela sam da ćutim i da gradim sebe, onako polako — iz ruševina. Shvatila sam da ne moram da dokazujem nikome koliko sam jaka, jer sve što sam preživela već govori umesto mene.
Ne zameram više nikome. Neko ne zna, neko ne može, a neko jednostavno ne želi da bude tu. I to je u redu. Ali naučila sam da kad se sve sruši, najvažnije je da sam sebi ostaneš oslonac. I to je najveća pobeda.
Ostavi svoj komentar
#168
Nekad kad setam i slusam muziku zamisljam da sam u spotu. I vi to radite, priznajte!
odobravam 1573 • osudujem 89 • komentari 43
Detaljnije
Ispovest dana
Djevojka je upisala digitalni marketing radi mene da mi pomogne kad odem u solo glazbenu karijeru a ni ne sluti da dok sa njom planiram budućnost cijelo vrijeme je druga moja tiha, tajna patnja i da...
odobravam 15 • osuđujem 251 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
U nastupu besa dečko s kojim sam živela 3 godine me je udario...pogledala sam ga, uzela njegovu ruku, poljubila je i nastavila da sedim i gledam u njega. Malo je reći da je bio iznenađen. Ceo dan i c...
odobravam 1916 • osuđujem 94 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Zaboravila je rođendan moje mame. Ja sam zaboravio da joj se javim ikad više.
odobravam 695 • osuđujem 1607 • komentari 0
Detaljnije