Ispovesti

Smatram da koliko god čovjek bio ljut na nekoga ili na nešto, to mu nije opravdanje za nadrkano ponašanje prema drugima. Te jedne večeri, moj dečko se čuo sa svojim bratom na kameri ali prije nego što su počeli da razgovaraju, dečko je okrenuo mobitel prema meni da bih mogla pozdraviti tog njegovog brata. Ja sam mu se lijepo srdačno javila i pozdravila ga, a on na to nije ni riječ rekao, samo je blijedo gledao "kroz mene". Točno mi je bilo neugodno al nisam ništa htjela reći. Uopće me nije ni zanimalo o čemu pričaju, sve čega se sjećam je to da je taj brat stalno psovao Boga govoreći: "Ja kad puknem-puknem". Uglavnom, kad su završilii razgovor, ja sam dečku rekla; Pa koji je njemu vrag? A on da "neka mu ne zamjeram, da je bio mnogo ljut na nešto pa da mi se kao zato nije htio javiti" A ja se u sebi mislim, Pa majku mu da si ljut ne znam koliko, zar je toliko bilo teško reći HEJ, pa makar preko volje nego da onako šuti ko zaliven...