Daj svoje mišljenje.
Ako se neko pita da li bi mu bilo lakše da živi blizu svojih, ne bi. Na primjer vi koji ste van svojih domovina.
Živim blizu familije i svoje i muževe, imala sam rizične trudnoće, pa da je neko se sjetio da uzme makar starije djete da prošeta nekad.. ne ništa. Samo riječi. A nisam tip da ljude zove, smeta, jer znam da svako ima svoj život, svoje muke, poslove. Ali eto šta ih je, bar da su jednom.
Nemam s kim ni kafu da popijem, ne nisam se ja udaljila. Sve sam ih obilazila i nosila poklone i čašćavala. Ali eto sad je valjda vrijeme da me zaborave. Nema veze izdržati će se i ovo. Doći će aBd bolji dani.
Poenta možete biti sami čak i u gomili “svojih”, “familije”. Da sam daleko negdje onda bi govorili hej da si bliže haha ironija zar ne? Čak i sestra mi je došla jednom u toku 9 mjeseci, a ja sam njoj pomagala kad je svoju rodila i dolazila joj često. Ne znam bas sam istrošena i tužna, pomagala drugima da sam sad za svoje umorna 😞
