Daj svoje mišljenje.
Trpela sam vršnjačko nasilje celu osnovnu školu. Svaki dan sam mrzela odlazak u školu, jer sam znala da me čeka još jedan dan mučenja. Dečaci su me udarali, šutirali i smejali se, jer nisam pokazivala nikakve reakcije iako me je naravno bolelo. Zezali su me svi da sam debela, da smrdim, da treba da se brijem, svašta nešto. Nikome nisam smela da kažem, jer je mene bilo sramota, bilo me je sramota čak i roditeljima da kažem. Samo sam uveče nekad tiho plakala u sobi. Bilo je i devojčica koje su imućne i koje su sve ostale napadale kako nemaju to što one imaju, uživale su sve da ponižavaju. Sad sa 30 god kad pogledam ostavilo je posledice na mene, da kažem da mi je svejedno i dan danas što sam sve to prošla nije uopšte. Hoću da kažem deci koja prolaze isto samo kažite nekome, bilo kome. Ako je potrebno i direktoru škole, neka se vaš glas čuje jasno i glasno, roditeljima obavezno recite. NEMOJTE DA TRPITE I ĆUTITE! Niste dužni da budete ničiji džak za istresanje!