Daj svoje mišljenje.
On se uvijek isticao svojom pristojnošću, za razliku od drugih kolega. Bio je debeljuškast, nosio je naočale i ponekad djelovao malo izgubljeno, ali je bio izvanredan radnik i divan kolega. Dok smo zajedno radili na projektu, zbližili smo se i jednoga me je dana pitao bih li htjela otići s njim na tortu i kavu u obližnji kafić. Odbila sam ga i ispričala to kolegicama, a one su odmah prenijele priču dalje. Ubrzo su ga svi počeli zadirkivati, govoreći kako bi oni rado otišli na tortu, što je bilo stvarno ružno i nepotrebno. Još ružnije je što mu se ja nikada nisam ispričala, iako sam znala da bih trebala. Vidjelo se da ga je sve to pogodilo. S vremenom se počeo udaljavati od svih nas. Zbog odličnih poslovnih rezultata premjestili su ga u drugu podružnicu, a on se nije ni oprostio, samo je odjednom prestao dolaziti. Nema društvene mreže, njegov broj mobitela nemam, a na službeni mail na koji sam mu pisala nikada nije odgovorio. Žao mi je i jedino što želim jest da je sada sretan.
