Pre tačno 9 godina je naša kuća izgorela. Onog dana kada sam izgubila kuću, shvatila sam da zidovi pamte više od ljudi. U njima su ostali glasovi, smeh, koraci koji se više ne vraćaju. Otišla sam sa jednom torbom, sećam se. Tu su bile moje omiljene stvari, između ostalog naša porodična slika i kapa koju mi je splela moja baka. Tada nisam plakala, bila sam srećna što smo svi živi i zdravi, ali kasnije jesam i to jako puno. Sama pomisao da se nemam gde vratiti me baš pogodila. Možda uskoro uselimo u novu kuću, ali će mi ona stara uvek biti draža. Tu su se i moj deda i moj otac rodili, to je za mene posebna građevina zauvek. ❤️
Ostavi svoj komentar
#408
Kad su svi spavali u vrtiću, ja sam samo žmurio!
odobravam 5885 • osudujem 82 • komentari 69
Detaljnije
Ispovest dana
Moja žena nosi naočare za vid, sada je trudna i često razmišljam o tome da li će naše dete nositi isto naočare?
odobravam 21 • osuđujem 260 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Nikada mi neće biti jasne žene koje nakon porodiljskog odsustva pljuju po firmi koja ih nije vratila na radno mesto.
Pa šta je ta firma trebala da radi godinu i više bez vas? Našli su nekog da popuni...
odobravam 40 • osuđujem 939 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Supruga je u mjesec dana izgubila posao, majku i imala je spontani u ranoj fazi. Bratova djevojka je na to sve izjavila da je ona kriva za bebu jer je dopustila "sekiraciju". Izbacio sam je van iz sta...
odobravam 3479 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije