Moj brat je rođen bez obje noge 1995. godine. Moji roditelji i ja smo bili tužni ali voljeli smo ga više nego ikoga. Djeca su mi se smijala zbog bratovog stanja. Često sam u svojoj sobi plakala zbog toga a moj brat je bio pored mene zagrlio me i rekao: Seko nemoj plakati smijaćemo se mi njima za koju godinu. I evo došao je taj trenutak, moj brat ima umjetne noge tj protetičke, trenira atletiku i velika je nada sporta. Predviđaju mu iduću paraolimpijadu iako njemu ne bi bila problem ni olimpijada jer trenira i bolji je od onih koji imaju obje zdrave noge. Volim ga najviše na svijetu! Svima treba poruka da bude: Oni se vama smiju jer ste različiti a vi se njima smijte jer su svi isti!
Ostavi svoj komentar
#319
Uvek nosim krupne pare, i onda pitam devojku da plati racun da ja ne sitnim hehe
odobravam 1110 • osudujem 7276 • komentari 63
Detaljnije
Ispovest dana
Čim vidite da je kod žene uvek sve u fulu od frizure, šminke, nakita i garderobe, ali uvek sve to znajte da je bez svega toga ružna ko grob. Znam mnogo žena i uvek je takav slučaj. Nije za džabe to š...
odobravam 154 • osuđujem 424 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 1938 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7701 • osuđujem 71 • komentari 0
Detaljnije