Zovem se Mario. Imam 35 godina. Moja firma je smeštena u jednoj zgradi, čije stubište je jako akustično. U toj zgradi ima još nekoliko manjih firmi. Imam neobjašnjivu potrebu da, bar jednom dnevno, na stubištu, dreknem koliko me grlo nosi, neki citat iz nekog domaćeg filma. U početku nisu znali ko je, ali su me nakon nekoliko mjeseci provalili. Nikad mi niko nije prigovorio, niti sam čuo da to nekom smeta. Svi me u toj zgradi zovu "Mario Scenario".
Ostavi svoj komentar
#189
Svidja mi se šef i dala bih mu , al svi će misliti da je zbog bolje pozicije u firmi :/
odobravam 1633 • osudujem 329 • komentari 97
Detaljnije
Ispovest dana
Moja žena je postala druga žena nakon porođaja. Niko ne sme ništa da je posavetuje, sve ona najbolje zna iako nam je prvo dete, niko ne sme da pipne dete osim nje i mene, ona sve najbolje zna, ona je ...
odobravam 349 • osuđujem 110 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Par meseci posle porođaja, sam se vratila u teretanu, pre svega jer mi prija da bar dva puta nedeljno imam sat vremena za sebe. Muž me podržava, majka i svekrva nam pomažu i na tome im hvala. Jednom p...
odobravam 1970 • osuđujem 39 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Razveli smo prije 5 godina. Ne plaćam alimentaciju bivšoj ženi od početka jer mislim da će te pare trošiti na sebe. Smiješno mi je što podnosi te prijave za neplaćanje, mogu promijeniti adresu kad žel...
odobravam 92 • osuđujem 3824 • komentari 0
Detaljnije