Davne 1993 roditelji su mi poginuli u prometnoj nesreći prvo otac a majka se držala neko vrijeme ali je i ona podlegla ozljedama na kraju. Ostali smo ja i sestra sami ja 10 ona 5 godina završili smo u domu pošto se nitko nije mogao brnuti o nama. Godine su prolazile u domu bili smo jedno drugome sve na svijetu i pazili jedno na drugo pomagali si međusobno vrijeme je prolazilo godine idu završio sam osnovnu pa i srednju školu zaposlio se našao vrlo dobar posao i vrlo dobra primanja. A kad je sestra bila na kraju srednje nije znala šta će razmišljala je o fax-u ali znala je da neće moći to sve financijski podnjet i to je bio problem.Ali rekao sam sestro ništa ne brini tvoje je samo da učiš i da daješ ispite redovno za fnancije se ne brini tu sam ja da ti pomognem i tako je bilo. I eto sad nakon par godina došao je i taj dan sestra i ja pred zgradom njenog fax-a a u njenoj ruci dipola. Nikad u životu nisam bio sretniji jer znam da sav moj rad i novac koji sam joj davao nije bezveze trošen.
Zaljubljen sam u drugaricu iz razreda i svaki dan joj kradem kapu i sakrivam iza leđa da bi me zagrlila dok je uzima :)
Sinoć me je djevojka nagovorila da se dugo ljubimo na kiši. Ona kaže da je mnogo uživala i da je bilo romantično, ja evo pijem čaj i imam 38.2 temperaturu!
Danas mi je bio očajan dan. Devojka me ostavila onako iz čista mira (nije mi baš jasan njen razlog), izgubim torbicu u kojoj je bio telefon, lična karta, novčanik (sreća pa je telefon krš a novčanik prazan). Vraćam se kući onako nervozan, razočaran, besan... Sve mi se skupilo samo što ne eksplodiram, brat me zeza, kevi žao devojke koja me je šutnula, a onda na scenu stupa moj pas. Ne može čovek da se ne razveseli kad vidi te srećne okice i rep kojim maše kao da je propeler. Samo je došao do mene sa povodcem u ustima i znao sam šta treba da radim. Šetali smo se preko 4-5 sati i sve vreme sam mu se jadao. Nekako je izvukao svu tu negativnu energiju iz mene i sad mi je mnogo lakše.
Bila sam u bolnici i videla slatkog dečka koji je imao gips na nozi. Moja prva zamisao je bila 'ovaj ne može da mi pobegne'.
Sinoć u povratku kući, kad sam izašao iz kluba, malo dalje niz ulicu, primetio sam par kako se svađa... Bio sam blizu njih, onda je on lupio njoj šamar. Prišao sam mu, i zalepio takvu šamarčinu da je samo pao nazad. Ustao je, pogledao me i otišao mumlajući nešto. U pitanju je mlad momak, ne verujem ni da je punoletan. Možda sam pogrešio, možda nisam, ali u tom trenutku sam osećao da je to ispravno.
Najsrecnija sam osoba na svetu, jer je moja majka ponovo prohodala. Inače, imala je udes pre 5 meseci, gde je jedva ostala živa. Mama, volim te najviše♥
Živim u inostranstvu i otac moje cimerke je dobitnik Nobelove nagrade, evo ga sedi s nama u našem malom stanu i sladi se crnim hlebom i ajvarom koji sam donela od kuće, a mogao bi da bude u najskupljem restoranu u gradu. Divim se ljudima koji i pored slave i bogatsva ostanu obični i dragi.
Pita danas profesorka engleskog jednog dečka: "What did you eat yesterday", a on će njoj: "Mislim da englezi nemaju sataraš."